- Red Hot Chili Peppers, Beč (07.12.2011.)
- Gods and Queens, Split (21.11.2011.)
- Hurts, Zagreb (23.10.2011.)
- Hladno Pivo, Split (14.10.2011.)
- Frequency Festival, Sankt Pölten (18.08.-20.08.2011.)
- Bon Jovi, Zagreb (08.06.2011.)
- Jinx, Split (23.04.2010.)
- Klapa Libar, Split (17.12.2010.)
- Dječaci, Split (11.12.2010.)
- Kings of Leon, Bologna (03.12.2010.)
- MGMT, Maribor (27.11.2010.)
- RHCP World Tribute, Zagreb (19.11.2010.)
- RHCP World Tribute, Split (04.11.2010.)
- Klapa Libar, Split (28.10.2010.)
- Klapa Libar, Split (15.10.2010.)
- U2 Tribute, Split (13.10.2010.)
- Gibonni, Split (07.10.2010.)
- TBF, Split (27.08.2010.)
- Frequency festival, Sankt Pölten (19.08.-21.08.2010.)
- Enter festival, Split (06.08.2010.)
- Fun-Da-Mental & Dubioza Kolektiv, Sarajevo (29.07.2010.)
- Jinx, Split (19.07.2010.)
- Dubioza Kolektiv, Sarajevo (04.06.2010.)
- Edo Maajka, Split (28.05.2010.)
- Australian Pink Floyd Show, Split (05.02.2010.)
- Real Tribute to RHCP, Split (01.02.2010.)
- Dubioza Kolektiv, Split (12.12.2009.)
- Lvky, Split (11.12.2009.)
- Ivan Hrvatska, Split (10.12.2009.)
- Let 3, Split (06.12.2009.)
- TBF, Split (20.11.2009.)
-The Beatles Revival, Split (24.10.2009.)
- Coldplay, Udine (31.08.2009.)
- U2, Zagreb (10.08.2009.)
- U2, Zagreb (09.08.2009.)
- Lenny Kravitz, Tarvisio (29.07.2009.)
- Neno Belan, Kaštel Kambelovac (17.07.2009.)
- Vanka Regule (Tribute to D.Dvornik), Split (09.07.2009.)
- Arctic Monkeys, Split (07.07.2009.)
- In Music Festival, Zagreb (24.06., 25.06.2009.)
- The Killers, Ljubljana (07.06.2009.)
- Tereza Kesovija, Dean Dvornik, Luka Nižetić, Vinko Coce, Marijan Ban, Split (29.05.2009.)
- Letu Štuke, Split (15.05.2009.)
- Đubrivo, Split (15.05.2009.)
- Severina, Split (15.05.2009.)
- Stereo MC's, Split (07.05.2009.)
- TBF & Marijan Ban, Split (24.02.2009.)
- Juanitos, Split (02.02.2009.)
- Marijan Ban, Split (12.01.2009.)
- Zoster, Split (10.01.2009.)
- Humanitarni koncert, Split (11.12.2008.)
- Dječaci, Split (29.11.2008.)
- Dubioza Kolektiv, Split, (17.11.2008.)
- Stillness, Split (15.11.2008.)
- Coldplay, Budapest (23.09.2008.)
- TBF, Split (14.08.2008.)
- Iron Maiden, Split (10.08.2008.)
- Lenny Kravitz, Zadar (06.08.2008.)
- Jinx, Split (19.07.2008.)
- Jay-Z, London (03.07.2008.)
- Mark Ronson, London (03.07.2008.)
- Hot Chip, London (03.07.2008.)
- Roisin Murphy, London (03.07.2008.)
- TBF, Zagreb (29.06.2008.)
- TBF, Split (10.05.2008.)
- Sergent Garcia, Split (07.05.2008.)
- Elemental, Split (10.04.2008.)
- Cubismo, Split (05.02.2008.)
- Dječaci, Split (17.12.2007.)
- Deep Purple, Split (04.11.2007.)
- Metal concerts, Split (02.11.2007.)
- ST!llness, Split (26.10.2007.)
- Letu Štuke, Split (22.10.2007.)
- Real Tribute to RHCP, Zagreb (20.10.2007.)
- Gwen Stefani, Beč (17.10.2007.)
- Muse, Zagreb (09.10.2007.)
- Humanitarni koncert za vatrogasce, Split (18.09.2007.)
- Gibonni, Solin (05.09.2007.)
- Pannonian Challenge, Osijek (23.08. - 25.08.)
- Jinx, Split (21.07.2007.) - Red Hot Chili Peppers, Paris (06.07.2007.)
- Dirty Pretty Things, Paris (06.07.2007.)
- Jet, Paris (06.07.2007.)
- Korn, Zagreb (03.07.2007.) - Red Hot Chili Peppers, Udine (28.06.2007.)
- Wu Tang Clan, Udine (28.06.2007.)
- Mickey Avalon's, Udine (28.06.2007.) - Red Hot Chili Peppers, Inđija (26.06.2007.)
- Kasabian, Inđija (26.06.2007.)
- Kiril, Inđija (26.06.2007.)
- Edo Maajka, Inđija (26.06.2007.)
- Zabranjeno Pušenje, Split (16.06.2007.)
- Hladno Pivo, Split (08.06.2007.)
- Gotan Project, Split (07.05.2007.)
- Oliver Dragojević, Marijan Ban, Tedi Spalato, Gibonni, Split (24.04.2007.)
- Iron Maiden, Beograd (14.03.2007.)
- Lauren Harris, Beograd (14.03.2007.)
- Tommy Emmanuel, Split (24.01.2007.)
- Pink, Zagreb (15.12.2006.) - Red Hot Chili Peppers, Milano (30.11.2006.)
- Mike Watt & The Missing Man, Milano (30.11.2006.) - Pearl Jam, Zagreb (26.09.2006.)
- Let 3, Split (11.08.2006.)
- Edo Maajka, Split (21.07.2006.)
- Robbie Williams, Budimpešta (19.07.2006.)
- Orson, Budimpešta (19.07.2006.)
- Eric Clapton, Budimpešta (18.07.2006.) - Red Hot Chili Peppers, Berlin (15.06.2006.)
- Dizzee Rascal, Berlin (15.06.2006.)
- TBF, Makarska (28.05.2006.)
- Chimily's, Zagreb (16.05.2006.)
- Real Tribute to Red Hot Chili Peppers, Zagreb (13.05.2006.)
- TBF, Split (05.05.2006.)
- Elemental, Split (01.04.2006.)
- Bitcharke na travi + Dječaci (19.03.2006.)
- Kadet, Split (25.02.2006.)
- Tribute to Bob Marley, Split (04.02.2006.)
- Elvis Jackson, Split (02.01.2006.)
- Edo Maajka, Zagreb (11.11.2005.)
- Tribute to Azra (30.10.2005.)
- Zabranjeno Pušenje, Split (28.10.2005.)
- Pas Maters, Split (28.10.2005.)
- Edo Maajka, Osijek (18.08.2005.)
- Edo Maajka, Split (21.07.2005.)
- TBF, Split (23.06.2005.)
- Dioniz, Split (23.06.2005.)
- Čuvari Svirala, Split (23.06.2005.)
- Vatra, Split (23.06.2005.)
- Edo Maajka, Split (05.03.2005.)
- TBF, Split (03.03.2005.)
Rekoh, kada odem na koncert, napisati ću malo zreliji osvrt na svirku i pritom biti objektivna. My ass :)
Odakle uopće početi dok sam još uvijek pod dojmom i sva ovako pozitivna i vesela? Da počnemo od novog albuma "I'm With You"? Može.
Kao što znate, izašao je novi I'm With You album, deseti uradak RHCP-a. Jedva sam ga dočekala s obzirom da su imali podužu pauzu između prijašnjeg i ovog novog izdanja. Naravno, kupila sam ga odmah prvi dan i preslušala od prve do zadnje pjesme. Na prvo slušanje sam bila, neću reći razočarana, već indiferentna. Definitivno mi je nedostajala melodioznost u gitarskim dionicama, dok sam bila oduševljena raznim bass solažama. Primijetila sam i poboljšanje u Anthovom glasu, te drukčiji stil od njihovih prijašnjih uradaka. Neke pjesme sam u startu otpisala, ali nisam ih odbacila kao većina fanova koje poznajem. Josh se pokazao kao dostojna zamjena Fruscianteu, no svejedno će mi puno faliti njegov talent i solaže.
Onog trenutka kada je Adria objavila njihov dolazak u Zagreb, mojoj sreći nije bilo kraja. Kartu sam kupila odmah u petak, rano ujutro i to za Hot Pit. Na stranu što će se koncert održati u Hrvatskoj, sama činjenica da dolaze u moju zemlju mi je definitivno prekrasan poklon za Božić/rođendan/Novu godinu. Jedva čekam njihov dolazak i sve vezano za njih, govorim o onom prigodnom medijskom "spamu" :)
Ono o čemu sam htjela pisati u ovom postu jest njihov koncert u Beču koji je bio prije dva dana, točnije 7.12. u Stadthalle dvorani. Art Travel je vodio 40-ak fanova na koncert i to nisam smjela propustiti hehe. Krenuli smo u 9 ujutro iz Zagreba te u centru bili u 3 popodne. Provela sam ugodno popodne sa curama iz busa obavljajući shopping, mini ručak i razgledavanje sajma kod prirodoslovnog muzeja i muzeja umjetnosti. U 6ipo smo busom krenile prema Stadthalleu i nabrijavale se za koncert. Imali smo karte za tribine, ali smo na svoj način uspjele doći do partera. Prije toga smo se slikale u posebnom foto pit-u, gdje svi (ili određeni?) budu za vrijeme Give it Away na videozidu. Slikale smo se dvaput i krenile prema dvorani. Stigle smo taman na predgrupu Foals i lagano se probijale prema sredini i prema naprijed. Predgrupu, iskreno, nisam ni doživjela s obzirom da me čeka RHCP nakon 4 i pol godine pauze.
U 20:55 su se sva svjetla ugasila. Chad je izašao i sjeo za svoje bubnjeve, a Flea i Josh zauzeli svoje pozicije. Krenuo je prigodni Jam, ritmički popraćen uvodnom pjesmom koja je tek uslijedila. Onog trenutka kada je Anthony izašao, publika oko mene je podivljala i Monarchy of Roses je ispunila dvoranu. Sve je bilo u plavo-zelenim tonovima i ta sama mračna atmosfera je bila fantastična. Za vrijeme refrena, šarenilo sa video zida i lasera je ispunilo cijelu prostoriju i sama magija je počela. Energična atmosfera je bila skoro pa opipljiva. Teško mi je objektivno pisati o ovom koncertu kada skačeš zajedno sa još hrpom fanova oko sebe i kada doživljavaš svoj bend i koncert na način koji ti odgovara. Pripremila sam se na najgore i namjerno nisam pratila vijesti oko koncerata, baš zato da me izludi i ponese onaj dobar, poznati osjećaj.
Sljedeća pjesma na redu je bila Dani California. Pokušala sam ovaj post pisati bez opisivanja pjesama, ali to je skoro pa nemoguće i moram sve u detalje reći :) Odlična stvar nakon uvoda, Josh je razvalio solo na kraju i baš mi je nekako bilo milo oko srca i vidim da ga je ekipa prihvatila sudeći po klicanju i pljeskanju na samom završetku.
U vrijeme kada je Flea počeo solirati na svom bassu, shvatila sam koliko je zvuk fantastičan. Pravi eargazam za moje uši. Sada kada se sjetim tog zvuka, instantno se naježim. Ta solo dionica me asocirala na Around the World, ali često sam znala biti u krivu. Ali, ne i ovoga puta. Udrili su po ATW, a ja nisam mogla prestati skakati od sreće :) Tu pjesmu sam htjela toliko puta čuti na drugim koncertima, ali nikako. Preodlično nešto. Ne moram niti govoriti da me sreća nije pustila do samog kraja. Nakon pet odslušanih Scar Tissue verzija, konačno sam došla na svoje i čula prekrasnu Otherside. S tom pjesmom je sve počelo, ta pjesma je moja melodija za mobitel, ta pjesma mi se nalazi u top 3 njihovih pjesama i onog trenutka kada sam je napokon čula uživo, jednostavno me ispunila ona sreća. Flea se u međuvremenu pohvalio kako su konačno upali u Hall of Fame i iskreno, baš mi je drago za njih.
Nisu puno forsirali novi album, na čemu sam im zahvalna i napravili su izvrstan mix sa različitim albumima. Tako se tu našla Look Around, Goodbye Hooray i Meet Me at the Corner sa novog albuma, uključujući i Raindance Maggie. S tim da ta pjesma mi nikako nije za prvi izbor i predstavljanje albuma, a još manje za sviranje uživo. Ekipa je naravno bila oduševljena, a ja bolje da ne komentiram :)))
Još jedno prekrasno iznenađenje je bilo kada su na setlisti uvrstili Hard to Concentrate koja me povezuje sa sadašnjim momkom i za koju smo se odlučili da bude za naš prvi ples... jednog dana :) Snimila sam je cijelu tako da imam uspomenu za cijeli život. U jednom trenutku sam primijetila da je Anth pred kraj malo falšavao, ali mi je bilo više simpatično nego da idem to kritizirati.
Stari fanovi su se mogli posebno nabrijati tokom American Ghost Dance, pjesma sa drugog albuma iz davne 1985. godine, a nju su izveli dok su bile neke tehničke smetnje s bubnjevima, ako se ne varam. Kako je netko na forumu napisao, trebale bi češće biti te smetnje ako će ih to natjerati da ubace tzv. tease sa starijih albuma.
Cijeli koncert je trajao skoro 2 sata, set od 18 pjesama plus taj mali tease i hrpa jamova. Među peppersima su se tu još nalazili Chris Warren, koji je s njima bio i za vrijeme SA turneje, prvotno tehničar a sada tzv. backup glazbenik, te Mauro Refosco koji je s njima radio na IWY albumu. Pred kraj je bila odlična svirka sa Chadom i Maurom, a zatim Maurom i Joshom. Ne moram ni govoriti da se u to vrijeme Flea glupirao kraj njih i da su svi bili fantastično raspoloženi. Puno interakcije s publikom, peppersi su na konju i sada su svježi, željni svirke i vidi se da su dali sve od sebe.
Iskreno se nadam da se neće do Zagreba istrošiti i da će se truditi u svakom gradu pružiti ono što sam ja prekjučer doživjela na njihovom koncertu.
(prilažem svoja dva videa, pogledajte i sami procijenite)
Pitaju me, da li mi je ovaj koncert bio bolji od prijašnjih. Teško mi je na to odgovoriti. Ovo mi je njihov drugi dvoranski koncert. Mogla bih ga usporediti sa Milanskim iz 2006. jer sam se tu isto iskakala i jaaako dobro provela, ali sama scenografija, videozid, raspored pjesama su mi bile uz bok s Milanom. Nešto je bilo bolje, a nešto lošije.
Ako se još mislite da li otići na hipodrom u osmom mjesecu, ja vam preporučujem da odete do neke eventim poslovnice i kupite si kartu za koncert. Ukoliko ne hot (fan) pit, onda običnu za stajanje što je i više nego povoljno - 315kn.
Pred kraj sam si uzela majicu, konačno da imam neku girlie, a ne samo muške i široke koje mi danas služe samo za spavanje.
Peppersi su protutnjali Bečom, Teeja je po šesti put vidjela svoje bogove i ostavila dušu na tom koncertu i ne može dočekati sljedeće godine ljetnu turneju gdje će sigurno otići u Zagreb, a možda i na još neki koncert van države.
25.10.2011., utorak
Until you come back where you belong, it's just another lonely sunday - Hurts 23.10.2011.
Hurts.
Toliko sam sretna i zadovoljna ovim koncertom da vam jednostavno moram približiti vlastite dojmove.
Vratimo se nakratko u kolovoz ove godine, bila sam na Frequency festivalu o kojem ću naknadno pisati i među ostalima su nastupali Hurts. Njihov album je toliko puta preslušan i da je u ovom slučaju riječ o ploči, vjerojatno više ne bi bila za uporabu od izlizanosti. Ne mogu vam opisati sreću i veselje kada sam shvatila da ću ih vidjeti i čuti uživo na festivalu. Tih 45 minuta je bilo izvanredno, svaka pjesma posebno opjevana ali nažalost ljudi oko mene nisu bili njihovi fanovi već su čekali nekog drugog.
Onog trenutka kad sam na fejsu vidjela da Hurts dolazi u Zagreb, nisam mogla prestati skakati od sreće :) Drukčije je to kada omiljeni bend gledaš u malom zatvorenom prostoru, a k tome si još okružen fanovima. Za takav osjećaj se isplati živit :) Prvotni šok na cijenu karte me prošao, ali isto nije baš bilo lako platiti 260kn za "bend s jednim albumom", međutim svaka kuna se isplatila. Htjela sam ja i u VIP prostor (555kn), ali ipak nemam punu kadu para i ne plivam u lovi :)
I tako, došao je taj dan, došla je ta "lonely sunday" i moje uzbuđenje naravno nije moglo biti veće nego u tom trenutku. Išla sam solo na koncert, kod mene nema "piškit ću kakit ću" već ako mi se negdje ide, to i napravim. Bilo je nekih pokušaja i dogovaranja da idem s prijateljima, ali ili su otkazali ili su pak išli o nekom svom aranžmanu pa smo se vidjeli tek u dvorani. Sve u svemu, zauzela sam si poziciju, negdje po sredini iako sam znala i trebala ići u lijevo. Ne znam, nešto me takva nezainteresiranost uhvatila. Nije mi se dalo naguravati i probijati kroz ljude, čak sam si par puta rekla "I'm too old for this shit" hahahaha :)
Prva predgrupa je bila Nipplepeople i mogu reć da nisu loši. Nisam znala da su naši, fora im je styling, pjesme su vrckave pa ukoliko dođu svirati u Split, možda ih opet odem poslušati. Volim kad ostave takav dojam. Druga predgrupa je bila Heartbreaks, mladi indie bend iz Engleske. Imali su nekog problema sa gitarom tako da mi se čini da nisu bili 100% predani svirci, ali sam oduševljena njihovim stilom. Mladi punk "clash" stil iz '70ih (govoreći o gitaristu i basistu) pa do miješanja vintage stilova sa ostalim indie bendovima (u zadnje vrijeme nekako patim na te stilove). Pjesme su mi ne loše, vuku mi na ove ostale "engleske izrode" kako ja to zovem i pritom ne mislim ništa loše. Sjećam se kako sam se smijala samoj sebi u smislu da sam pomislila kako većina zna njihove pjesme jer je danas IN biti hipster i znati no name bendove ;) mislim da je najbolje u ovom vremenu biti predgrupa nekog izvođača hehe.
Organizacija je bila kao po špagi, sve je bilo uredno, točno na vrijeme i svaka im čast na tome. Malo iza 22 sata, performans je počeo. Izgašena svijetla u dvorani, umjetni dim je krenuo a bend je izašao na pozornicu. Dvije djevojke (?) su izašle sa zastavama i time označili početak koncerta. Theo i Adam su izašli u svom profinjenom stilu, jednostavno volim kad tako daju sve od sebe. Početak koncerta je bio u tonovima pjesme Silver Lining, a zatim ju je pratila Wonderful Life. Moram li govoriti dalje? Cijela dvorana je pjevala i bila transu, barem sam imala takav dojam. Na momente sam se jednostavno znala isključiti i zamisliti kao da pjevaju samo meni (nisam jedina, slušala sam i druge oko sebe kasnije da su radili isto haha). Odsvirali su skoro cijeli album. Set od 14 pjesama ako se ne varam. Jedino sam malčice razočarana što nisu svirali The Water (bio je samo instrumentalni dio), Veronu koju stvarno volim i Mother Nature. Za zadnju pjesmu mi nije previše žao jer nisam fan iste, ali kad sam čula Affair bila sam blago rečeno presretna, prezadovoljna i smirena. Prekrasno zvuči uživo. Kad sam prvi put slušala album, Illuminated mi je bila skoro pa najmanje draga, ali se zato u nedjelju sve promijenilo. Ruke gore, zajedno sa blicevima mobitela i fotoaparata i zborno pjevanje, predivan osjećaj. Sve mi je štimalo, iako im je sve programski odrađeno, vidjelo se da uživaju zajedno s nama. Gledajući videe na youtubeu stalno iznova, vraćam se nakratko na tu večer. Svi oni koji nisu bili mogu se pojesti :) Ali, iskreno, nakon što objave drugi album, potrudite se vidjeti ih uživo jer Theov glas je nevjerojatno dobar i nikakav plejbek, nikakvo falsovanje kao kod drugih izvođača to ne može zamijeniti. Samo slušaš i guštaš u istom.
Nakon koncerta, koji je trajao samo sat vremena, otišla sam po kaput i bila se spremna naći s nekim forumašicama. Međutim, kako sam skužila da momci iz Heartbreaks daju autograme, ostala sam malo u blizini čekajući da eventualno Hurts izađe što mi je bio i cilj. Kad je već grupa u Zagrebu, onda volim imati minutu dvije s bendom da ih eto pohvalim i sl. :) Momci su mi bili smišni, ljubili su cure, potpisivali se na karte, slikavali a ja... samo stojim sa strane promatram i umirem od smijeha :) Malo sam udrila spiku s njima i baš su zabavni. Sprijateljih se sa nekoliko cura, komentiramo koncert i usput shvatimo gdje moramo čekati bend, odnosno gdje se nalaze tour busevi. To vrijeme čekanja smo skratili pričajući sa momcima iz predgrupe, svašta je bilo na tapeti, od toga što rade za život osim sviranja, pa sve do toga gdje idu dalje... ma svašta nešto :) Samo nekoliko trenutaka kasnije, izašao je Theo i uputio se prema busu. Horda obožavateljica, including me :) potrčala je prema njemu. Vidjelo se da je umoran i da mu je zadnje na pameti da posveti neko vrijeme nama, što mi je malo žao, ali što ćeš. Skupih potpis, udrem jednu sliku i ja zadovoljna. Htjela sam pričekati da i Adam izađe, ali sam ipak ostatak večeri provela sa momcima iz predgrupe i sa curama koje su bile na koncertu. Zajebancija, dobra muzika, užican "hurts-artist" pass, razmjena brojeva telefona hehe. I onda mi padne na pamet, teško da bi bio ovako dobar koncert i druženje kasnije da nisam išla sama.
